Da, i nemoć je, poput zaljubljenosti - možda još i kraći i sigurniji put - što, putem pobožnosti i ibadeta, dovodi do Voljenog. Tako i neimaština dovodi do Allahovog imena Milostivi, i samilosnost je put možda još i djelotvorniji, prodorniji, i obuhvatniji koji, poput zaljubljenosti, vodi do Allahovog imena Samilosni. I razmišljanje je također poput ekstatične zaljubljenosti, samo je ono bogatiji, blistaviji i širi put, pošto sljedbenika dovodi do imena Mudri. Nek se pogrešno ne shvati, smisao nemoći, neimaštine i nesavršenosti jeste u ispoljavanju svega toga pred Allahom, dž.š., a ne u njihovom ispoljavanju pred ljudima. Što se tiče virdova i zikrova ovog kratkog puta, oni se svode na postupanje prema vjerovjesničkom Sunnetu, izvršavanju farzova i na čuvanju od velikih grijeha - posebno obavljanje namaza skrušeno i na način kako je potrebno, te na obavljanje tespihata nakon namaza.
"Ešhedu en la ilahe illallah", dakle: "Nema drugog stvoritelja niti opskrbitelja, samo je On; i korist i šteta u njegovim su rukama; On je Mudri, Koji ništa ne čini uzaludno, kao što je i Milostivi, čija su milost i dobročinstvo nepregledni." Vjernik vjeruje u to što izgovara, i stoga u svemu nalazi vrata koja su otvorena prema riznicama Božanske milosti, na njih pokuca svojom dovom i vidi to da je svaka stvar podređena zapovjedništvu njegovog Gospodara te skrušeno traži zaštitu kod Njega. Pred svakom se poteškoćom opasuje zaštitom, s osloncem u pouzdavanju u Allaha, pa mu njegov iman daje potpunu i savršenu sigurnost. Tačno! Izvorište hrabrosti i odvažnosti, kao i svih stvarnih vrlina, jeste iman i robovanje Allahu, dok je zabluda izvor svih loših osobina. Iako se čovjekove potrebe za stvarima protežu do u beskraj, njegov je kapital neznatan; i iako je on izložen beskrajnim poteškoćama, njegova je sposobnost također ništavna.
Sunce svojom svjetlošću obuhvata neograničeno mnoštvo stvari. Kako bi bilo moguće vidjeti Sunce u svoj njegovoj svjetlosti, morala bi postojati veoma široka vizija i sveobuhvatan pogled. Stoga, Sunce sebe ispoljava posredstvom refleksije svoje svjetlosti u svakoj prozirnoj stvari, odnosno, sve što posjeduje sjaj ispoljava, srazmjerno svojem kapacitetu, subjektivni odraz sunca sa svim njegovim svojstvima, kao što su svjetlost i toplota, i to zato kako ne bi bila zapostavljena bit sunca. Dakle, kao što sve što posjeduje sjaj ukazuje, prema svojoj moći, na Sunce sa svim njegovim svojstvima, tako i svako svojstvo sunčevo, poput toplote i svjetlosti i sedam njezinih boja, obuhvata sve stvari na koje naiđe. Ne raspravljajući o primjeru, dakle, kako god se Allahova jednoća i sveopstojnost ukazuju u svemu Svojim Lijepim Imenima, a posebno u živim bićima, naročito u ogledalu ljudske biti, isto tako i svako od Njegovih Lijepih Imena, vezanih za sve što postoji, obuhvata sveukupno postojanje s aspekta Jedinstva i Jednoće.
Istinski Blagotvorac od nas zahtjeva tri stvari kao cijenu ovih skupocjenih blagodati. Jedna je zikr, druga je šukr, a treća je fikr. Dakle, "Bismillah" na početku, jeste spomen na Allaha (zikr), potom "Elhamdulillah" na kraju, što jeste zahvala Njemu (šukr), dok je sve između ovog dvoga "misao" (fikr), odnosno razmišljanje o ovim neusporedivim blagodatima, kao i shvatanje toga da su one nadnaravna djela moći Jednog i Sveopstojnog te pokloni Njegove široke milosti. Ovako promišljanje, zapravo, jeste "misao". Ako onaj koji ljubi stopala običnog čovjeka i sluge po kojem mu je poslan vrijedni poklon od vladara, ne spoznavši, pritom, tog Vladara čini sramotnu glupost i odvratno bezumlje, šta onda, tek reći za onog koji veliča materijalne uzroke koji su samo stjecište blagodati, ukazujući im svu ljubav i naklonost, mimo istinskog Blagodarca? Zar takav ne čini maloumlje hiljadu puta gore? Pa, o nefsu moj! Ako ne želiš da budeš poput tog glupog maloumnika,
daji u ime Allaha, uzimaj u ime Allaha, započinji u ime Allaha, radi u ime Allaha! Uz selam!
Riječ "Bismillah" takva je mubarek riznica: njom se tvoje siromaštvo i nemoć vezuje za apsolutnu Milost i Moć. Tako, i tvoja nemoć i tvoje siromaštvo postaju uvaženi zagovornici kod Onog Koji je Moćni, Milostivi i Uzvišeni. Sve što postoji jezikom svojeg stanja spominje Allaha, dakle, izgovara "Bismillah" i sve stvoreno postupa u ime Allaha. Sjemenke, naprimjer, koje su krajnje sićušne, nose nad svojim glavama, u ime Allaha, mamutska stabla i ogromne terete. Zapravo, svako stablo iskazuje "Bismillah", te nam iz riznice Božanske milosti daje pune pregršti plodova i prinosi ih nama. I svaka bašča iskazuje "Bismillah" te postane kuhinja Božanske moći u kojoj dozrijeva raznovrsna slasna hrana. I sve mubarek životinje, poput krave, kamile, ovce i koze, iskazuju "Bismillah", te postanu poput česme ukusnog mlijeka iz vrela Milosti i izobilja, pa nam, potom, u ime Opskrbljivača prinose najfiniju i najčistiju hranu.