Poslanica o proživljenju

• Kategorija: Izdanja
• srijeda, 21 Decembar 2011 20:53
• Autor Bediuzzaman Said Nursi
• Pogodaka: 363

Šesti prizor: Dođi i pogledaj ove impozantne kompozicije, krcate letjelice, prostrana i puna skladišta, ove atraktivne i uređene izloge! Razmisli o redu i toku zbivanja! Sve ti ukazuje da zbilja postoji Velika imperija(*) koja vlada iza zastora. Jedna takva imperija svakako iziskuje podaništvo kakvo joj dolikuje. I dok ih promatraš kako se okupljaju u ovom - dunjalučkom - svratištu, ono svakodnevno ispraća gomile njih i prihvača druge gomile. Oni stupaju na tu pozornicu ispita i provjere, ali se i pozornica izmjenjuje svaki sahat. Nakratko zastanu na tom velikom sajmištu, uživaju u skupocjenim izlozima vladarevih blagodati i originalnim i čudesnim umjetninama, ali se i izlog preobličava iz minute u minutu. Tako ono što promakne - ne vraća se, a ono što dođe - samo zamakne. Sve ovo nedvojbeno dokazuje da u pozadini ovog prolaznog odmarališta, iza tih nestalnih pozornica i naizmjeničnih izloga postoje trajne i vječne palače, ugodna vječna boravišta i bašče ispunjene stvarnim objektima tih uzoraka, magaze pretrpane njihovim originalima.

Iz toga izvodimo zaključak da postupci i djela ovdje nemaju drugu namjenu nego zasluživanje nagrade tamo. Moćni vladar naređuje ovdje, a nagrađuje tamo. ...

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog:

"Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On oživi zemlju nakon njezinog mrtvila! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može". (Er-Rum: 50).

Brate moj,

 želiš li pojašnjenje ahiretskog proživljenja i nekih ahiretskih pitanja na način prilagođen shvaćanju običnih ljudi, saslušaj, zajedno sa mojim nefsom (egom), ovo kratko kazivanje.



Dva su čovjeka zajedno došla u zemlju čudesnih ljepota poput Dženneta (u odnosu na dunjaluk), pa vidješe da je svo njezino stanovništvo ostavilo vrata svojih kuća, dućana i prostora otvorena ne vodeći brigu o njihovom čuvanju. Roba i novac bili su nadohvat ruke, bez ičijeg nadzora. Jedan od njih dvojice - poveden za svojim nefsom - poče čas krasti, čas grabiti pričinjavajući svakovrsna nedjela i primitivizam, a da žitelji na njega nisu obratili posebnu pažnju.

 Saputnik mu reče: 

"Teško tebi, šta to radiš? Snosit ćeš posljedice, a mene gurnuti u neprilike i poteškoće! Ta imovina je državna, a ovi žitelji su - zajedno sa porodicama i djecom - ili državni vojnici ili službenici, samo što na svojim dužnostima nose građansku odjeću. Zato nisu na tebe obraćali pažnju. Ali, znaj da je režim ovdje rigorozan, a vladarevih uhoda, agenata i doušnika ima svugdje. Zato požuri, prijatelju, zatraži izvinjenje i nastoj to izgladiti." Međutim, njegov naivni drug je bio uporan govoreći:

 "Pusti me, druže, ova imovina nije državna, nego javno dobro i nema vlasnika! Svako može njome raspolagati onako kako hoće. Ne vidim zapreke da je i ja upotrijebim, ili da se okoristim ovim lijepim razasutim predmetima. I znaj da ja ne vjerujem ni u šta što ne vide moje oči." Zatim poče mudrovati i izricati nešto blisko sofisticiranju(*). Tu poteče ozbiljna rasprava između njih, koja se razbukala kad ovaj priprosti reče:

"Ko je ovdje upravnik? Ja ga ne poznajem." A sagovornik mu odvrati:

"Ti, bez sumnje, znaš da ne postoji selo bez starješine, niti igla bez proizvođača i vlasnika, niti jedan harf bez pisara. Pa kako možeš reći da u ovoj divnoj, uređenoj i skladnoj državi nema ni cara ni vladara? I kako mogu ova golema bogatstva i rijetke skupocjenosti biti bez vlasnika? Kao da voz natrpan skupim zalihama dolazi iz nevidljivog svijeta (gajba) svakog sahata, iskrcava se tu i odlazi! (**) Zar ne vidiš u svim krajevima ove zemlje vladareve obavijesti i proglase, bajrake koji se vihore na sve strane, njegov potpis, pečat i amblem na svim novcima… Kako bi onda zemlja poput ove bila bez poglavara? Savladao si, izgleda, ponešto od stranih jezika, ali ne znaš pročitati ove islamske natpise, niti želiš priupitati nekoga ko ih poznaje i razumije. Hajde, onda, da ti ja pokažem najbitnije spise i instrukcije od vrhovnog vladara." Ali, ovaj mu naivni upade u riječ rekavši:

 "Recimo da ima vladar, pa kako onda njemu može naštetiti ili mu osiromašiti trezore malenkost koju ja od toga uzmem za sebe? Uostalom, ja tu i ne vidim mogućih posljedica u smislu zatvora ili nečeg sličnog." Sagovornik mu odgovori:

 "Čovječe, cijela teritorija koju vidimo samo je jedan teren za ogled i provjeru, poligon za obuku i manevre; ona je paviljon originalnog vladarevog stvaralaštva i privremeno je prihvatilište. Ne vidiš li da svakodnevno jedna karavana dolazi, a druga odlazi i iščezava? Takvo je stanje ove prosperitetne zemlje. Ona se stalno puni i prazni, i jednom će se isprazniti zauvijek, te nakon čega će biti nadomještena drugom, trajnom i vječnom zemljom. Svi će ljudi biti premješteni u nju, i svako će, prema svojoj zasluzi, biti nagrađen ili kažnjen."

Ponovo se njegov uzbuđeni vjerolomni drug pobuni govoreći: 

"Ne vjerujem u to i ne priznajem! Zar bi bilo moguće da ova napredna zemlja bude zametena i da njezini žitelji odu u neku drugu zemlju?" A na to mu njegov odani sugovornik reče savjetujući ga: 

"Prijatelju, pošto si uporan i tvrdoglav, dopusti da ti iznesem nebrojene i neiscrpne dokaze i sažmem ih u 'dvanaest prizora', koji potvrđuju da uistinu postoji jedan vrhovni sud i jedan dom za zasluge i dobročinstvo, a drugi za kaznu i zatočeništvo, kao i to da, kako se ova zemlja ispražnjava od stanovnika dan za danom, doći će i dan kad će od njih biti zauvijek ispražnjena i u potpunosti uništena.

"

Prvi prizor: Je li u domenu mogućeg za jednu imperiju - kao što je ovo golemo carstvo - da u njoj ne bude nagrada za lojalne i kazna za prijestupnike? A budući da su kazna i nagrada naizgled nepostojeći u ovom boravištu, onda taj Veliki sud mora postojati u nekom drugom boravištu.



Drugi prizor: Osmotri tok dešavanja i procesa u ovoj državi; kako se u njoj opskrba raspodjeljuje u izobilju čak i najslabijim i najsiromašnijim bićima i kakva savršena njega i trajna utjeha postoji za sve bolesnike koji su bez hranitelja. Pogledaj tu basnoslovnu hranu, lijepo posuđe, draguljima okićene urese, zlatom vezenu odjeću… Krcate trpeze su razasute na svakom mjestu… I vidi, svi oni svoje obaveze i poslove obavljaju profesionalno, osim tebe i tebi sličnih bezumnika. Niko ne prekoračuje svoje granice ni za milimetar. I najimpozantnija osoba obavlja zadatak koji mu je povjeren sa svom poniznošću, krajnje pokorno, zasjenjen veličinom poštovanja i bojaznosti. Znači da posjednik i vladar ovog kraljevstva posjeduje ogromnu darežljivost i neiscrpnu milost, otmjenost i gordost, očiglednu veličinu i žarnost, te ulijeva visoko strahopoštovanje. A zna se da plemenitost iziskuje darežljivost, milost je neostvariva bez dobročinstva, dok ugled podrazumijeva ambiciju, kao i da visoka čast potražuje odgajanje neodgojenih. Budući da se u ovoj carevini ne ostvaruje ni hiljaditi dio od onoga kako pristoji toj milosti i toj časti, nasilnik, znači, odlazi sklon svojoj nasilnosti, a obespravljeni u svojoj beznačajnosti i niskosti. Njihov će, dakle, postupak biti proslijeđen Velikom sudu.



Treći prizor: Pogledaj kako se ovdje poslovi obavljaju s velikom mudrošću i izvrsnom organiziranošću. Primijetit ćeš da se u međusobnom poslovanju gleda kroz prizmu istinske pravednosti i po egzaktnim mjerilima. Poznato je i da mudrost jedne vlasti i njezina pronicljivost počivaju na ukazivanju dobrote i odavanju počasti onima koji pod njezinim okriljem traže zaštitu. I sušta pravednost zahtijeva njegovanje prava podanika, da bi ugled vlasti i moć zemlje bili očuvani. Izgleda, samo, da se ovdje odvija tek jedan neznatni dio realizacije od onoga što dolikuje proporcijama te mudrosti i pravednosti. Tako i nemarni poput tebe i napuste ovu zemlju, a da većina njih ne snosi posljedice. Predmet će, očito, biti odgođen do Velikog suda.



Četvrti prizor: Pogledaj to bezbrojno, nepregledno i rijetko biserje izloženo u ovim paviljonima i te ukusne specijalitete koji ukrašavaju trpeze; to nam pokazuje da vladar ove carevine zbilja posjeduje neograničenu darežljivost i neiscrpne riznice. Međutim,beskrajna darežljivost i nepresušne riznice poput ovih kategorički uvjetuju jednu vječnu i neprolaznu kuću za goste u kojoj ima svega što duša poželi. Također podrazumijeva i neprolaznost uživalaca i sladokusaca u njoj, bez iskušenja boli rastanka i prolaznosti. Jer kao što je prestanak boli jedan užitak, tako isto i prestanak užitka pričinjava bol. Razgledaj sve te izloge i pomno osmotri obavještenja. Pažljivo osluhni i glasnike koji pozivaju opisujući čudesno stvaralaštvo vladarevo - nosioca nadnaravnih djela - i obznanjuju ih ispoljavajući njegovu savršenost i rječito iskazuju njegovu duhovnu ljepotu koja je bez usporedbe te navode rafinirana svojstva njegove skrivene finoće. 

Svakako da taj vladar posjeduje fenomenalno savršenstvo i očaravajuću duhovnu ljepotu, koji izazivaju fascinaciju. Nesumnjivo je da skriveno savršenstvo u kome nema nedostatka zahtijeva svoje ispoljavanje pred očevicima koji će se oduševljavati njime i radovati mu se te uvjetuju svoje pokazivanje pred očima onih koji će cijeniti njegovu vrijednost. A budući da smo kod neusporedive skrivene ljepote, znamo da ona zahtijeva da se ogleda i da bude viđena. Dakle, viđenje njegove ljepote moguće je na dva načina:

 prvi, njegovo subjektivno viđenje svoje ljepote u svakojakim zrcalima koja odražavaju tu ljepotu;

drugi, njezino viđenje očima njegovih gorljivih promatrača i zadivljenih simpatizera. 

Znači da neprolazna ljepota traži da se vidi i bude viđena, da se trajno svjedoči i vječno bude osvjedočena. A to svakako podrazumijeva i besmrtnost oduševljenih promatrača koji znaju cijeniti tu ljepotu, jer se vječna ljepota ne zadovoljava smrtnim ljubiteljima. Pošto promatraču koji je osuđen na prolaznost i pomisao na prolaznost izobličava ljubav u mržnju, divljenje u omalovažavanje i uvažavanje u ponižavanje, jer je čovjek neprijatelj svemu što ne poznaje ili ne uspijeva; 

te pošto svi ubrzano napuštaju sadašnju sferu gostovanja i nestaju iz nje bez dovoljnog napajanja iz svjetla te ljepote i perfekcije, ponekad ne videći i ništa osim, nakratko, njihovih blijedih sjenki, 

pohod je, dakle, krenuo prema nekoj trajnoj i vječnoj pozornici.



Peti prizor: Razmotri kako taj vladar - koji je bez premca - posjeduje ogromnu sažaljivost koja se pokazuje u vrevi događanja i stvari; kako pruža pomoć ubogome koji vapi za pomoći; odaziva se svakome koji mu uputi molbu tražeći zaštitu; pa i kad vidi najsitniju potrebu najprostijeg bića iz mase svojih podanika, on je ispuni s punim saosjećanjem i samilošću. Čak pošalje lijek ili ugovori veterinara da bi zbrinuo nožicu obične ovce.

Hajde, prijatelju, da odemo tamo na ono ostrvo gdje se okupio golemi skup ljudi. Sve plemstvo carevine tu će se sabrati. Vidi, tamo je počasni izaslanik vladarev ukrašen najglamuroznijim i najveličanstvenijim odličjima, drži govor kojim od svog milostivnog suverena traži neke stvari, a svi koji su s njim podržavaju ga i potvrđuju tražeći isto što i on govoreći: "Da, i mi to isto želimo!"

Poslušaj šta kaže vladarev veliki miljenik koji s neizmjernom pristojnošću i skrušenošću moli i govori:

 "O, ti, koji nas obasipaš vidljivim i skrivenim blagodatima, vladaru naš, pokaži nam ishodišta i originale onoga što si nam pokazao kroz primjere i sjene! Povedi nas u sjedište svoje imperije i ne daj da izginemo u ovoj pustoši. Primakni nas i podigni do trona tvoga prisustva! Smiluj nam se! Nahrani nas tamo nasladama koje nam nisi dao da iskušamo ovdje, i nemoj nas staviti u patnju udaljivši nas i tjeravši nas od sebe! Svoje željne, zahvalne i odane podanike ne prepusti da tumaraju i lutaju, nemoj ih ukinuti smrću iza koje nama povratka!"

Jesi li ga, prijatelju, čuo šta kaže? Je li moguće za nekog ko posjeduje svu tu nenadmašnu moć, i svu tu opću dobrodušnost, da svome časnom izaslaniku ne da ono što on zaželi i ne odazove se najuzvišenijem cilju i najplemenitijoj težnji? A on je taj koji sa punom brižljivošću udovoljava i najsitnijoj želji najsićušnijeg bića od svojih podanika? Uprkos činjenici da to što traži ovaj časni izaslanik predstavlja ostvarenje želje svih i ambicije svih? A to je, istovremeno, i nužna pretpostavka njegove pravednosti i milosti i zadovoljstva? Osim toga, to je za njega lahko i neznatno, nimalo teže od eksponata koje je istaknuo na izletištima i sajmištima ove carevine. Pa, ako je već utrošio ogromna sredstva i izgradio ovu carevinu da bi tek nakratko izložio svoje eksponate, onda mora biti da će u sjedištu svoje vladavine izložiti originalne riznice, savršenstva i čudesa koja će zapanjiti naše umove. Dakle, oni koji se nalaze na tom ispitnom poligonu nisu tu zabadava, i nisu bez smisla; njih očekuju ili palače vječne i neprolazne sreće ili užasne tamnice beskrajnih zatvorskih hodnika.



Šesti prizor: Dođi i pogledaj ove impozantne kompozicije, krcate letjelice, prostrana i puna skladišta, ove atraktivne i uređene izloge! Razmisli o redu i toku zbivanja! Sve ti ukazuje da zbilja postoji Velika imperija(*) koja vlada iza zastora. Jedna takva imperija svakako iziskuje podaništvo kakvo joj dolikuje. I dok ih promatraš kako se okupljaju u ovom - dunjalučkom - svratištu, ono svakodnevno ispraća gomile njih i prihvača druge gomile. Oni stupaju na tu pozornicu ispita i provjere, ali se i pozornica izmjenjuje svaki sahat. Nakratko zastanu na tom velikom sajmištu, uživaju u skupocjenim izlozima vladarevih blagodati i originalnim i čudesnim umjetninama, ali se i izlog preobličava iz minute u minutu. Tako ono što promakne - ne vraća se, a ono što dođe - samo zamakne. Sve ovo nedvojbeno dokazuje da u pozadini ovog prolaznog odmarališta, iza tih nestalnih pozornica i naizmjeničnih izloga postoje trajne i vječne palače, ugodna vječna boravišta i bašče ispunjene stvarnim objektima tih uzoraka, magaze pretrpane njihovim originalima.

Iz toga izvodimo zaključak da postupci i djela ovdje nemaju drugu namjenu nego zasluživanje nagrade tamo. Moćni vladar naređuje ovdje, a nagrađuje tamo. Za svakog pojedinca ima određeni intenzitet i nijansu blagostanja, srazmjerno njegovoj kvalificiranosti, spremi i zaslugama.



Sedmi prizor: Hajde da se malo ušetamo među građane i razgledamo njihovo stanje i dešavanja oko njih. Vidi, na svakom uglu je postavljena kamera za snimanje i na svakom mjestu postoji mnoštvo pisara koji evidentiraju sve, čak i najnebitnije stvari.

Pogledaj i na onu visoku planinu; na njoj je instalirana moćna kamera koja pripada vladaru lično.(*) Ona bilježi sve što se događa u carevini. Znači, vladar je naložio da se evidentiraju sva dešavanja i da se i upisuje sve što se radi u njegovoj državi.

To, opet, znači da uzvišeni vladar zahtijeva zapisivanje svih događanja i dešavanja u njegovoj državi. Ovo krajnje interesiranje i precizna dokumentacija stvari, nesumnjivo, treba da posluži kod izvršenja nekog obračuna.

Jer, da li bi bilo moguće da jedan sveodrživi suveren - koji ne zanemaruje ni najsitniji postupak najprimitivnijeg podanika - ne evidentira i ne upiše značajna djela svojih utjecajnih podanika, te da ih ne pozove na odgovornost, niti ih adekvatno nagradi ili kazni za ono šta su činili, čak i ako bi se oni odvažili na djela koja nasrću i na tog moćnog vladara lično, protivna su njegovom dostojanstvu i nespojiva s njegovom općom milošću? A budući da nisu podvrgnuti kažnjavanju ovdje… onda je sasvim izjesno da je njegovo izvršenje odloženo do Velikog suda.



Osmi prizor: Priđi da ti pročitam zapovijedi koje je donio suveren. Pogledaj, on intenzivno ponavlja svoja obećanja i prijetnje, u smislu: "Privest ću vas u sjedište svoje imperije te ću usrećiti poslušne među vama, a neposlušne ću strpati u zatočeništvo. Razorit ću ovo privremeno mjesto te podići drugo carstvo u kome su trajne palače i vječni zatvori."

Treba znati da je obećanje koje je pred sebe postavio za njega lahko izvodivo, a i od krajnje važnosti za njegove podanike. A pogaziti obećanje za njega je apsolutno nezamislivo, zbog njegovog dostojanstva i moći.

Pogledaj sad, ti, smetenjače: vjeruješ svojim lažnim umišljajima, haluciniranju svoga uma, iluzijama svoga nefsa, a ne vjeruješ onome koji apsolutno nikad ne pribjegava kršenju obećanja i čijem ponosu i dostojanstvu uopće ne priliči nedosljednost i čiju istinitost svjedoče sve stvari! Ti, nesumnjivo, zaslužuješ da snosiš neizmjerne posljedice, jer je tvoja pozicija u svemu ovome poput putnika koji sklopi oči pred suncem, da bi se zatim orijentirao i rukovodio pukim nagađanjem; htio bi osvijetliti svoj jezivi put tračkom uma, mada je on nejak poput svjetlaca.

Budući da je obećao, izvjesno je da će i održati obećanje, jer je njegovo ispunjenje za njega lahko i neznatno, ono je pretpostavka njegove suverenosti i krajnje nužno za sve nas i oko nas.

Slijedi, dakle, da ima Veliki sud i savršena sreća.



Deveti prizor: Hajde da pogledamo čelnike(*) iz ovog miljea: dijelu njih je omogućen izravan kontakt s vrhovnim vladarom, "vrućom linijom". Drugi među njima uznapreduju još više i uspinju se do trona njegove svetosti. Gledaj šta oni kazuju: sve nas obavještavaju da je vladar priredio veličanstveno i divno mjesto za nagradu dobročiniteljima, a drugo za kaznu zločincima. On daje i čvrsto obećanje i upućuje kategoričnu opomenu; a i suviše je velik i moćan da bi se ponizio odstupanjem od svoga obećanja i prijetnje. Treba imati na umu da su izjave izvjestilaca i prenosilaca o tome brojnošću dostigle astronomske razmjere, a neoborivošću stepene saglasnosti i konsenzusa. I svi nam oni saopćavaju: da se sjedište ove prostrane imperije, čije tragove i obrise vidimo ovdje, nalazi u jednom drugom udaljenom domenu; da su građevine na ovom ispitnom poligonu montažni objekti i bit će nadomještene vječnim dvorovima; i ova će teritorija biti zamijenjena drugom. Jer ta veličanstvena vječna imperija - čija se veličina nazire iz njezinih tragova - takva je da se njezin utjecaj ne može zadovoljiti prolaznim stvarima poput ovih nepostojanih, nestalnih, nesavršenih, nebitnih, bezvrijednih i neodrživih, nego počiva na stvarima koje dolikuju njoj i njezinoj veličini i kojima je svojstvena neprolaznost, perfekcija i grandioznost.

Znači da postoji druga kuća… i da put zasigurno vodi tome boravištu.



Deseti prizor: Hodi, prijatelju, danas je veliki kraljevski praznik. (*) Desit će se neke promjene i mijene i ukazat će se čudesne stvari. Pođimo zajedno u šetnju, ovog prekrasnog proljetnog dana, do one zelene čistine okićene živopisnim cvijećem. Vidi, narod dolazi ovamo; eno nešto čudno i fascinantno: sve se građevine urušavaju i restrukturiraju. To je zbilja nešto nadnaravno, jer se srušene zgrade odmah obnavljaju, a pusta zaravan se preobražava u naseljeni grad. I vidi, svakog ti se sahata - kao na filmskom platnu - ukazuje nova scena i preobraća u novi oblik, različit od prethodnog. Pomno to osmatraj da bi uvidio divotu tog genijalnog poretka na ekranu, gdje se smjenjuje i kombinira mnoštvo prizora; to su, ustvari, prizori iz stvarnosti, gdje svaka stvar zauzima svoje mjesto, s punom preciznošću i koordinacijom. Čak ni scenariji iz fikcije ne mogu dostići ovaj nivo harmoničnosti, fenomenalnosti i genijalnosti; ni milioni kreativnih opsjenara ne bi mogli izumiti ovako divnu akciju. Znači da veliki vladar, koji je zaklonjen od nas, posjeduje i mnoštvo natprirodnih moći.

A, ti, neznalico, ipak negoduješ: kako je moguće uništenje ove goleme imperije i njezino podizanje na drugoj lokaciji?

Pred tobom je, evo, nešto nespojivo s tvojim razumom, mnoštvo preokreta i zapanjujućih reakcija; munjevito sjedinjavanje i dezintegracija, mijene i mutacije, izgradnja i destrukcija. Sve to nagovještava neki cilj i sadrži neki smisao budući da za samo jedan sahat tog kadra treba utrošiti desetine godina. Te okolnosti, dakle, nisu same sebi svrha nego su prezentacije i imitacije za izlaganje ovdje. Vladar svoja djela manifestira po nadnaravnom scenariju, daje im formu, a njihovi ishodi budu sačuvani i evidentirani, kao što se inače čuva i bilježi sve što se dešava u toku menevara na vojnom poligonu. Podaci i taktika će, dakle, poteći na sastanku nekog višeg nivoa te nastaviti djelovanje prema ovdašnjem ishodu. Sve će biti trajno izloženo na velikoj egzibiciji i centralnom sajmištu. Drugim riječima, ove će trenutačne okolnosti ovdje uroditi trajnim plodovima i generirati vječne prizore tamo.

Svrha ove manifestacije, dakle, jeste postizanje vrhunske sreće, i Veliki sud, kao i uzvišeni smislovi koji su zaklonjeni od nas.



Jedanaesti prizor: Dođi, moj nepopustljivi prijatelju, da se ukrcamo na avion ili voz, i da se uputimo na istok ili zapad - tj. u prošlost ili budućnost - pa da pogledamo šta je to nadnaravni vladar prikazao od raznovrsnih nadnaravnosti na drugim mjestima.

Pogledaj, ono što smo vidjeli ovdje na sajmu, ili na poligonu, ili u dvoru od nadnaravnih stvari ima svoje manifestacije svugdje, samo što se one razlikuju po obliku i građi. Prijatelju, usredsredi svoj pogled na ovo, da vidiš dokle se pruža manifestacija osmišljenog poretka; s kojom su jasnoćom uočljivi ukazi providnosti; koliko su istaknuti znakovi pravednosti i u kojem su stepenu manifestni plodovi sveobuhvatne milosti u tim promjenjivim palačama, na tim prolaznim poprištima i u tim nestajućim paviljonima. Onaj ko nije izgubio viziju nedvojbeno shvata da nema - niti je zamislivo da može biti - savršenije mudrosti od mudrosti tog vladara, niti providnosti ljepše od njegove, niti milosti obuhvatnije od njegove, niti pravde uzvišenije od njegove.

Međutim, ovo je carstvo - kao što je poznato - neadekvatno da bi iskazalo činjenice te mudrosti, providnosti, milosti i pravednosti; te ako u sjedištu ovog carstva - kako si ti umislio - ne bi bilo vječnih dvorova, trajnih monumenata, neprolaznih i ugodnih boravišta, stalnih rezidenata i zadovoljnih podanika, kao opredmećenja te mudrosti, proviđenja, milosti i pravednosti, tada bismo morali poreći svu svrhovitost koju vidimo, sve dobrostanje koga smo svjedoci, svu milost na koju nailazimo i sve pojavne i očevidne znakove i pokazatelje pravde. Praznoglavo poricanje toga je skandalozno isto koliko i bezumlje onoga ko vidi sunčevo svjetlo i usred bijelog dana poriče Sunce. Morali bismo, također, izjaviti da onaj koji pokreće sve procese koje vidimo i koji se odlikuju mudrošću, te djela koja imaju plemenit cilj i dobročinstva ispunjena milošću, ustvari - Bože sačuvaj - besmislena su, isprazna i uzaludna, a to bi bilo upravo izvrtanje činjenica u njihov paradoks, i to je, jednodušnim mišljenjem svih razboritih, koji nisu poput notornih filozofa sofista, onih koji poriču postojanje stvari, čak i samih sebe, apsurdno.

Postoji, dakle, ravan izvan ovog svijeta, gdje je Veliki sud, Gornji dom pravde, sjedište Velike dobrote, u kojoj će se ta milost i mudrost i providnost i pravednost jasno i razgovijetno iskazivati.



Dvanaesti prizor: Hajde sad, prijatelju, da se vratimo i susretnemo sa časnicima i čelnicima onih skupina! Pogledaj njihovu opremu; jesu li opskrbljeni za kratkotrajan boravak na ovom poligonu, ili im je dodijeljeno da bi proživjeli dug i sretan život negdje drugo? Budući da se ne možemo susresti sa svakim ponaosob, niti možemo pregledati sve njihove zalihe i spremu, pokušajmo istražiti identitet i dosje jednog od njih, kao uzorak i primjer. U ličnom kartonu nalazimo njegov oficirski čin, lični dohodak, zanimanje, zasluge, zaduženja i uputstva o kretanju. 

Primijetit ćeš da se taj čin ne daje na nekoliko dana nego za jedan dugačak period. Na kartonu mu je ubilježeno da plaću prima iz blagajne na dan taj i taj, ali je taj datum zbilja daleko i dolazi tek nakon privođenja kraju manevara na ovom poligonu. A što se tiče zanimanja, ono ne odgovara ovom privremenom poligonu, niti je u skladu s njim, nego je za sticanje trajne sreće na nekom uzvišenom mjestu kod moćnog vladara. A ni dužnosti mu također ne mogu biti za kratkodnevni boravak u ovom odmaralištu, nego za neki drugi neprolazni sretni život. Iz uputstava se, dakle, jasno vidi da je osoba predodređena za neko sasvim drugo mjesto, štaviše, ona stremi jednom drugom svijetu. 

Pogledaj sad ove bilježnice, u kojima su sadržana stroga uputstva o načinu rukovanja opremom i odgovornostima koje ono povlači! Kad, dakle, ne bi postojao jedan viši, trajniji nivo izvan ovog poligona, ne bi imali smisla ni ažurirani lični karton niti pregledni priručnici, a taj uvaženi oficir, slavni zapovjednik i respektabilni čelnik bio bi srozan na niske grane; bio bi izložen nezadovoljstvu, poniženju, prijeziru, nemilosti, slabosti, bijedi. Analogno tome, na čemu god da zadržiš pogled, on te dovodi do razmišljanja i zaključka da nakon ove naše prolaznosti postoji i vječnost.

Zato, prijatelju, znaj da je ovo privremeno carstvo poput jedne njive, teren za obuku ili trgovinski centar i nakon njega nužno slijedi Veliki sud i vrhunska sreća. Ako to porekneš, morat ćeš poreći i sve osobne kartone i bilježnice koje posjeduje ovaj časnik, i svu tu opremu, zalihe i instrukcije, pa čak i sva ustrojstva u ovoj carevini, a poreći ćeš i nju samu; a u tu svrhu morat ćeš demantirati i sve procese koji se dešavaju. Kod toga, neće se za tebe moći reći da si razborit čovjek, nego ćeš biti veća budala od spomenutih sofista.

Nemoj, kojim slučajem, pomisliti da se dokazi i implikacije smjene carstava ograničavaju na ovih dvanaest prizora koje smo izložili, jer postoji nebrojeno i nesagledivo mnogo ukaza i potvrda da će ova nepostojana i nestalna carevina biti razmijenjena za drugu, stabilnu i neprolaznu, kao što postoji mnoštvo naznaka i simptoma da će ljudi biti premješteni iz ovog privremenog i prolaznog svratišta u trajno i vječno sjedište carevine.

Prijatelju, priđi sada da ti iznesem dokaz moćniji i očigledniji od svih tih dvanaest dokaza sadržanih u prethodnim prizorima.

Dođi i vidi časnog izaslanika, nosioca visokih odličja koga smo - ranije - bili zapazili na otoku: on nešto saopćava pozamašnoj masi koja nam se ukazuje iz daljine. Hajde da odemo i saslušamo. Pazi, on skupu obrazlaže visoki vladarski proglas i objašnjava: 

"Spremite se! Otputovat ćete u jedno drugo, vječno carstvo, veličanstveno i divno! Ova naša imperija izgleda poput tamnice u poređenju s njim. Ako pomno saslušate ovu zapovijed, i izvršite je kako treba, zavrijedit ćete milost našeg vladara i njegovo dobročinstvo u njegovom sjedištu kome ste se zaputili; u protivnom, vaše će stjecište, kao kazna za neposluh i nepridržavanje ove zapovijedi, biti jezive ćelije."

On prisutnima saopćava ovaj proglas, a na tom važnom saopćenju vidiš vladarev pečat, koga je nemoguće krivotvoriti. I svi, osim ošamućeni poput tebe, sigurno znaju da je taj proglas, proglas Vladarev. I, već na prvi pogled, svi su sasvim uvjereni - osim slijepaca poput tebe - da taj sjajno odjeveni i okićeni izaslanik uistinu jeste povjerljivi glasnik vladarevih zapovijedi.

 Pa da li je, onda, moguće proturječiti pitanju smjene carstava koje zastupa taj časni izaslanik iz sve svoje snage kojom je obdaren, a sadržava ga i nebeski carski proglas? Nikako! Apsolutno je to nemoguće, osim ako bi porekao sve stvari i pojave koje vidiš.

Na tebi je sada, prijatelju, da rekneš šta imaš reći.

"A šta bi trebalo da kažem? Zar neko ima šta dodati naspram ovih činjenica? Zar se može za Sunce, dok je navrh neba, reći: Nema ga, gdje je? Sve što želim izreći jeste: Allahu hvala, hiljadu i jedna zahvala, jer sam izbjegao stisak fantazije i pohote i oslobodio se iz zarobljeništva nefsa i vječne tamnice. Vjerujem da postoji kuća blagostanja kod moćnoga vladara, za koju se pripremamo nakon ove prolazne i problematične kuće."

Ovim se završava kazivanje koje aludira na proživljenje i onaj svijet. Sada ćemo, Allahovim - Visok je i Moćan On! -, dopustom, a nakon uvodne riječi, prijeći na najuzvišenije istine i izložiti dvanaest međusobno povezanih činjenica, koje su u korespondenciji sa spomenutih dvanaest prizora.

• < Prethodna
• Slijedeća >