Kapija čovječnosti

JEDANAESTA ČINJENICA

Kapija čovječnosti, koja je manifestacija imena Hakk.

Da li je u domenu mogućeg to da je Dženabi-Hak, Mabudu-Bilhak u ovom svemiru čovjeka stvorio kao najčestitijeg roba u Svojem apsolutnom gospodarenju i kao najznačajnijeg za Svoju univerzalnu dominaciju nad svjetovima, i kao najsavjesnijeg i najinteligentnijeg od svih kojima se On obratio Svojim slavljeničkim zapovijedima;

i to da je Stvoritelj stvorio čovjeka kao najsuptilnije, najnježnije, najbjednije i najzahtjevnije biće, pa čak i kad je s dunjalučkog gledišta najbjednije, a s gledišta svojih esencijalnih potencijala najsavršenije, dakle, da li je moguće to da istinski Dostojni obožavanja stvori tog čovjeka i s takvim karakteristikama, a da ga zatim ne pošalje ka onom čega je on dostojan i čemu žudi, u kuću vječnosti, te da, na taj način, ukine ljudsku supstancu i učini nešto što je potpuno oprečno Njegovoj pravednosti?

 

Da li je u domenu mogućeg da Hakimi-Bilhak i Rahimi-Mutlak Koji je tom čovjeku dodijelio njegov urođeni i uzvišeni talent za nošenje najvećeg emaneta što su ga i nebesa i Zemlja i planine odbile ponijeti, odnosno stvorio ga je tako da spozna nesaglediva i sveobuhvatna svojstva svojeg Stvoritelja – Slavljen neka je On – Njegovo univerzalno djelovanje i apsolutne manifestacije, i to po svojim nesavršenim parametrima i skromnom umijeću; Koji je čovjeka izveo u obličju nježnog, nemoćnog i slabog stvorenja te mu je potčinio sve, biljni i životinjski svijet, uzdižući ga time kao nadzornika i menadžera, sposobnog da se upliće u modele njihovog obavljanja tespiha i ibadeta. Na taj način, na jednom mikroplanu, Stvoritelj je čovjeka učinio uzorom Božanskog procesuiranja u univerzumu, govornikom neprikosnovenog gospodarenja, odnosno, jednom riječju i djelom, pred svim stvorenjima čovjeku je dodijelio stepen počasti viši od stepena meleka, unaprijedivši ga na položaj namjesništva. Da li je, dakle, moguće to da Stvoritelj – Slavljen neka je – čovjeku, nakon što mu je dao sve te uloge, ne podari i njihove rezultate i plodove, a to je vječno blagostanje? Čak, naprotiv, da ga sroza na dno poniženja, jada, nesreće i patnje te da ga učini najzlosretnijim od svih stvorenja? I da preobrati taj razum, a koji je jedan nuranijski blagoslov iz Njegove mudrosti, i sredstvo spoznaje sreće, u oruđe kažnjavanja i zle slutnje, protivno Svojoj apsolutnoj mudrosti te negirajući time Svoju apsolutnu milost? Allah je, zbilja, daleko iznad toga!

Zaključak: Kao što smo u kazivanju vidjeli kako je u ličnom kartonu i dosjeu vojnih oficira ubilježen čin, funkcija, plata, uputstva i oprema te nam je, na ovaj način, postalo jasno da ovaj oficir ne služi samo za jedan privremeni poligon, već za odredište u kojem će trajno ostati, jednako tako i rafinirana svojstva čovjekova u ličnom kartonu njegovog srca i opažanja u dosjeu njegovog uma te sprema i obuka u njegovoj izvornoj prirodi, sve to skupa u potpunosti je namijenjeno vječnoj sreći. Zapravo, ovakvo što čovjeku nije ni bilo dodijeljeno zbog bilo čega, već zbog stjecanja vječne sreće. U ovom su saglasni nosioci Istine i otkrovenja.

Naprimjer, kad bi moći čovjekove imaginacije, a ona je instrument uma i njegov registrator, bilo ponuđeno to da posjeduje dominaciju nad dunjalukom i njegove ljepote, životni vijek duljine milion godina te, u konačnici, nestanak i nepostojanje zauvijek, vidjeli bismo, osim ako se ne bi uplela puka fantazija i prohtjevi nefsa, kako ona uzdiše i očajava umjesto da osjeća olakšanje. Takvo što upućuje na zaključak da ni najveća prolaznost ne može ugoditi najkratkotrajnijem čovjekovom oruđu, a to je imaginacija!

Odavde jasno izlazi na vidjelo to da je čovjek, a koji ima urođeni potencijal, očekivanja koja se pružaju do u beskonačnost, ideje koje obuhvataju svemir te želje koje ispunjavaju širinu raznovrsnih neprolaznih blagodati, zbilja stvoren za vječnost i definitivno će tamo otići. A ovaj dunjaluk samo je jedno privremeno ugostilište i čekaonica za ahiret.

Said Nursi