Namjera

  • Klikova: 1115
Iskrica smisla

Znaj! Namjera (nijet) je jedna od četiri riječi za koje je u Uvodu rečeno da su urod četrdeset godina mog životnog puta.
Da, namjera je čudesni eliksir koji svojim specifičnim djelovanjem pretvara uobičajena zemaljska zbivanja i zemna kretanja u srž pobožnosti. Ona je prodorni duh koji oživljava mrtva stanja te ona postaju živa pobožnost. Ona također ima svojstvo pretvaranja loših postupaka u dobra djela.
Namjera je, dakle, duh, a njezina duša je „ihlas“ (iskren odnos u ime Allaha). Nema spasa bez ihlasa.
Zbog tog svojstva, s iskrenom namjerom je moguće postići mnogo za kratko vrijeme; njezinom energičnošću je moguće s malo truda u ovom kratkom životu otkupiti i Džennet.
S iskrenom namjerom čovjek postane stalno zahvalan Bogu, jer sve blagodati i užici na ovom svijetu ubiru se na jedan od dva načina:
Prvi način: da čovjek iz iskrene namjere rekne: „Ovu blagodat mi je pružila ruka Milostivog Dobročinitelja“. Njegov pogled se time preusmjeri sa blagodati na čin ukaza blagodati, u kojem on osjeti užitak veći nego što je sama blagodat.
Drugi način: da čovjek traži užitak nezaježljivošću svoga nagonskog nefsa. Njemu ne pada na um čin ukaza blagodati, nego se njegov pogled svodi na sami predmet i užitak. On tako blagodat nezahvalno uzima i grabi kao plijen, čak kao da otima.
U prvom slučaju užitak iščezne nestankom blagodati, ali ostaje njezin duh, tj. smisao: „Milost Blagodarca me se sjetila, i neće me zaboraviti“. Ta je pomisao spona i odnos s Njim.
A u drugom slučaju, ne samo da užitak izumre ne ostavivši iza sebe duh, nego sagori i iza sebe ostavi truhlež i čađ. Dok u nevolji čađ izgara ostavljajući iza sebe svjetlo, čađ užitka je njegov prestanak i grijeh.
Gledajući dozvoljene užitke na ovom svijetu i blagodati na budućem svijetu kroza svjetlo imana, uočava se kružno kretanje u kojem se smjenjuju praktični primjeri njihovih ukaza, dok se njihova suština ne gasi. Pošto se, dakle, samo dešava prestanak i rastanak od njihovih konkretnih pojava i vidova, tim prestancima i rastancima nisu zagorčani suštinski imanski užici.
Nasuprot tome, u drugom slučaju, svaki užitak prestane, a njegov prestanak nanosi bol. Čak i pomisao na bol pričinjava bol. Jer, u tom slučaju kretanje nije kružno, nego linearno, a ono se okončava smrću zauvijek.
Iz djela Mesnevi-i nurije

Na početak