Islam na Zapadu
- Kategorija: Izdanja
- petak, 13 Januar 2012 21:02
- Pogodaka: 281
Drugi razlog zašto je pristup Zapadu napravio mali zaokret je taj što smo mi pogrešno razumjeli Zapad. Zapad nije samo geopolitički entitet, on je i metafora. Geografski, Zapad je bio prvo područje na kome se odigrao masovni revolt protiv svega što pripada Bogu. Model civilizacije Zapada bio je prvi za koga smo shvatili da nema neke formalne strukture religijskog vjerovanja u svom srcu. Zapad je kao metafora: zalaženje sunca religijskog vjerovanja; metafora za pomračinu Boga. Otkako ova pomračina nije više ograničena samo na geopolitički Zapad, čovjek može da kaže da, kad god je istina vjerovanja odbačena, tu je Zapad. Na Zapad bi trebalo gledati kao na stanje uma, bolest, nezahvalnost. Glavni uzrok ovoga, kao što Bediuzzaman, Said Nursi naglašava, jeste bolest samoobožavanja, enanijjet (samoisticanje, samohvalisanje, ekstremna sebičnost). Od početka renesanse čovjek Zapada je bio sam sebi cilj, centar svog, vlastitog univerzuma, osnovni kriterij po kojem živi svoj patetični život. Čovjek je ukrao odjeću od Božijih imena, obukao je i paradirao kao bog. Problem je bio što mu ta odjeća nije pristajala, i nije mu ni mogla pristajati. Ne želeći prihvatiti da je njegova dužnost samo da reflektira Božije atribute u ime Stvoritelja i prema Njegovoj volji, on tvrdi da su ti atributi njegovo vlasništvo i tako potroši životni vijek pokušavajući da ih doda svome imaginarnom posjedu.
Tražeći beskonačno od konačnog, on sebe odvlači u svirepo i često ubojito takmičenje sa sebi sličnima. Čovjekove beskrajne željesu uvećane činjenicom da je ograničen, nemoćan i zavistan. Jednog dana, odustane od svega što je zamislio da je njegovo i pada u propast. On pokušava sakriti svoja ograničenja i nedostatke, koji bi trebalo da služe da ga podsjete na njegovu apsolutnu zavisnost i nemoć. Zapadnjački čovjek je oslobođen loših misli o svojoj posljednjoj destinaciji, gušeći svoju urođenu sposobnost da spozna i voli Stvoritelja, da prepozna da nije ništa i da ne može da bilo šta posjeduje.
Sekularno, samoapsorbirajuće društvo Zapada formirano je tako da na svim nivoima zaslijepi i ošamuti: da bi zamaskiralo činjenicu da religija pojedinca nije uspjela da ispuni svoja obećanja te da je sekularno trojstvo "neograničenog progresa, apsolutne slobode i bezgranične sreće" postalo beznačajno kao i kršćansko trojstvo koje se pokazalo nemoćnim stoljećima ranije; da bi prikrilo činjenicu da je ekonomski i naučni progres, koji posjeduje sekularni humanizam kao svoj podrazumjevajući ethos, pretvorio Zapad u duhovnu pustoš, da je opustošio generaciju za generacijom.
Ipak, tu su oni koji počinju da se bude, da shvataju iluziju sa kojom su živjeli. Ovakvima se bolest enanijjeta mora objasniti. Nema koristi govoriti onome koji je već obolio od ove bolesti da je islamski ekonomski i pravni sistem najviše egalitiran ili najviše pravedan. Ne možete izliječiti čovjeka koji pati od raka dajući mu novi ogrtač. Potrebna je tačna dijagnoza, radikalna operacija i konstantana terapija. Risale-i Nur omogućavaju sve ovo. Vi ste primjetili da sam ja bio odbio da čitam Risale-i Nur misleći da su to mistične rasprave budući da sam čuo i druge koji o njima tako misle. Istina je drugačija: Nema ništa nejasno u konačnom izboru koji Said Nursi stavlja pred nas: vjerovanje ili nevjerovanje, vječna sreća ili vječna bijeda, spas ili propast, raj ili pakao i na ovom i na onom svijetu...